Just Security: Kako Dodik islamofobijom traži podršku Zapada za secesiju RS

Gerstein piše da se Dodik i drugi bosanskohercegovački srpski lideri “sve više služe islamofobnim argumentima kako bi dobili međunarodnu podršku za svoj etnonacionalistički projekat nezavisnosti Republike Srpske”.

„U eri saradnje međunarodnih krajnje desnih aktera, ti argumenti imaju prođu na visokim nivoima vlasti i među značajnim dijelovima zapadne javnosti“, navodi on.

Drugim riječima, sugeriše autor, riječ je o staroj nacionalističkoj matrici koja se više ne predstavlja samo kao lokalna politička agenda, nego kao dio šireg globalnog narativa o navodnoj civilizacijskoj prijetnji muslimana.

Stari narativ, nova publika

Gerstein podsjeća da su Dodik, Željka Cvijanović i Ana Trišić Babić tokom februarskih posjeta Jerusalemu i Washingtonu pokušali Republiku Srpsku predstaviti kao predstražu “judeo-kršćanskog svijeta” nasuprot navodnoj muslimanskoj prijetnji.

Just Security navodi Dodikovu izjavu da “Izrael i Republika Srpska dijele egzistencijalnu prijetnju radikalnog islama”, dok je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, prema tekstu, Dodikovu bliskost s novim američkim političkim krugovima objašnjavao zajedničkim interesom za “zaštitu kršćanstva i očuvanje kršćanskih vrijednosti”.

Gerstein dodatno upozorava da je Dodik u Jerusalemu govorio i o “liberalnim elitama” koje navodno promovišu useljavanje muslimana, što autor povezuje s motivima poznatim iz krajnje desne teorije “velike zamjene” - ideje da će dolazak muslimana iz arapskog svijeta potkopati evropski i američki poredak.

Gersteinova poenta je jasna: anti-bošnjačka retorika više se ne pokušava prodati samo kao lokalni nacionalizam, nego kao dio šire “kulturne” i ideološke borbe koja već godinama ima odjek u zapadnim desničarskim krugovima.

Upozorenja iz BiH i Washingtona

Autor podsjeća i na reakciju Islamske zajednice u BiH, koja je prošlog mjeseca upozorila na širenje govora mržnje i zapaljivih narativa o Bošnjacima, uz ocjenu da takva retorika podsjeća na propagandu koja je podizala tenzije pred ratove devedesetih.

Gerstein u tekstu citira i washingtonsku novinarku Jovanu Đurović, koja upozorava da odnose između bosanskih Srba i Zapada sve više oblikuje “sve otvoreniji soj islamofobije”.

Podsjeća i na riječi profesorice Amre Šabić-El-Rayess, koja je još 2020. upozorila: “Američki bijeli supremacisti hrle ka srpskim i hrvatskim nacionalističkim narativima zasnovanim na dugotrajnom strahu od muslimana”.

Upravo u tome Gerstein vidi širu opasnost: Dodik, tvrdi on, više ne traži podršku samo u Moskvi i Beogradu, nego i u međunarodnom političkom prostoru u kojem anti-muslimanski i antiimigrantski narativi već imaju snažnu publiku.

Washington, sankcije i nova legitimacija

Gerstein podsjeća da je Dodik godinama bio pod sankcijama Evropske unije i Sjedinjenih Američkih Država, sve dok mu, kako piše autor, administracija Donalda Trumpa u oktobru nije ukinula američke sankcije nakon opsežne lobističke kampanje i političkog dogovora vezanog za njegovo uklanjanje s funkcije.

Iako je, prema tekstu, i dalje pod evropskim sankcijama, Dodik zadržava stvarni politički utjecaj kroz stranačku infrastrukturu i mrežu lojalnih kadrova. Gerstein piše da on u suštini nastavlja upravljati moći preko posrednika.

Autor navodi i da je Dodik tokom posjete Washingtonu bio u društvu bivšeg Trumpovog savjetnika za nacionalnu sigurnost Michaela Flynna, koji je pomagao lobiranje za ukidanje američkih sankcija. Prema tekstu, Dodik se tada sastajao i s republikanskim političarima te zvaničnicima administracije, uključujući ministra odbrane Petea Hegsetha, s kojim je, prema vlastitim tvrdnjama, razgovarao o “odbrani kršćanskih vrijednosti”.

Time Gerstein želi pokazati da Dodikova strategija nije samo retorička, nego i politički usmjerena ka sticanju nove međunarodne legitimacije.

Holokaust, revizionizam i Srebrenica

Posebno osjetljiv dio analize odnosi se na, kako navodi Just Security, sve češću zloupotrebu historije.

Gerstein upozorava da Dodik i drugi bosanskohercegovački srpski političari, uz islamofobnu retoriku, sve češće zloupotrebljavaju i sjećanje na Holokaust kako bi gradili vlastiti politički narativ, dok se istovremeno relativizira ili negira genocid u Srebrenici.

Prema tekstu, tokom nastupa u Jerusalemu i Washingtonu iznošene su tvrdnje o navodnoj saradnji Bošnjaka s nacistima i o navodnom upravljanju logorima u Drugom svjetskom ratu. Gerstein naglašava da su takve tvrdnje u velikoj mjeri historiografski opovrgnute i politički motivisane.

Za autora, to nije samo propagandna taktika, nego dio šireg obrasca: stvaranje moralne konfuzije, prebacivanje krivice i pokušaj da se žrtva predstavi kao prijetnja.

U tekstu se upozorava i da ovo nije nova pojava, nego nastavak dugogodišnje Dodikove politike u kojoj se sjećanje na Holokaust koristi kao sredstvo za negiranje genocida u BiH.

Zašto je ovo važno

U završnici, Just Security upozorava da je riječ o pokušaju mobilizacije međunarodnih desničarskih aktera u korist bosanskohercegovačkog srpskog secesionizma, kroz anti-muslimanske i antiimigrantske predrasude.

Ako takva strategija dobije jači međunarodni odjek, upozorava Gerstein, posljedice bi mogle biti ozbiljne: destabilizacija Bosne i Hercegovine, jačanje negiranja genocida, rast anti-muslimanskog govora mržnje i potencijalni povratak oružanog sukoba na Balkanu.

U tom smislu, poruka teksta je jasna: Bosna i Hercegovina danas nije suočena samo s unutrašnjim političkim blokadama, nego i s pokušajem da se stari ratni narativi prevedu na jezik savremenih globalnih kulturnih ratova.

A upravo tu, sugeriše Gerstein, leži i najveća opasnost: kada se secesionistički projekat Republike Srpske pokuša međunarodno legitimirati kroz islamofobiju, više nije riječ samo o domaćoj politici, nego o izvozu opasne ideologije.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad